Vaktija

Pocetak Klanja se
Sabah
Iz. sunca
Podne
Ikindija
Aksam
Jacija
Džuma namaz na vrijeme!!!

Adresa

E-mail: IZBA/IGBA:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Imam:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Humanitarni fond:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Adresa:
Aarauerstrasse 57
CH-5036 Oberentfelden
Tel: +41 (0) 62 534 06 11
Nat: +41 (0) 77 463 60 82

 

Dzemat, zajednistvo muslimana

DŽEMAT, ZAJEDNIŠTVO MUSLIMANA

 

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا وَاذْكُرُوا نِعْمَتَ اللَّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاءً فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىٰ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذٰلِكَ يُبَيِّنُ اللَّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugma neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On od nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na pravom putu istrajali.“ (Ali Imran, 103)

Poštovana braćo.

U islamu smo vidjeli da bez džemata, odnosno zajednice ne možemo daleko stići niti napredovati. Nekada nam se čini da u zajednici sporije napredujemo pa se vrlo često odvajhamo od nje. Naravno, mi tada ne mislimo na upozorenje Poslanika, a.s., koji rekao:“Ovca koja se odvoji od stada ona prva nastrada“.

Danas, kada u svijetu dolazi do ujedinjenja država, uvezivanja po raznim osnovama, mi muslimani samo kukamo kako smo razjedinjeni i kako nemamo svoga halife. Da bi situacija postala bolja moramo nešto učiniti u tom pravcu. Mi Bošnjaci smo veoma mali da bi napravili neki veliki korak za Ummet ali smo dovoljno veliki da ujedinimo naše redove (safove), postanemo jedinstveni i da čuvamo našu zajednicu. Narod bez države je prepušten na milost u nemilost svoga okruženja, svojih komšija. Trenutno stanje Bošnjaka nije dobro jer se razilazimo po monogim osnovama. Tome se mora stati u kraj. Ove godine će se održati izbori u našoj državi. Da li se mi prijavili za glasanje ili ne oni će se održati. Ukoliko se ne odazovemo glasanju tim smo potezom stavili u rizik i našu vjeru jer će vlast donositi propise i o vjeri a tada se mi nećemo ništa pitati. Znamo li da smo za takve poteze odgovorni pred Allahom ? Ne slušajte one koji vam govore da to nema nikakve veze sa vjerom jer takvi upravo rade protiv vjere a deklarišu se kao njeni pomagači. Nedajmo se prevariti.

Kada mi uredimo našu državu bez koje nećemo imati svoj identitet tada možemo reći svijetu:”Evo mi smo napravili jedan korak u pravcu jedinstva Ummeta”. Skinimo odgovornost sa sebe jer ćemo i za te postupke odgovarati pred Allahom.

Zašto naša vjera nije državna religija u Bosni i Hercegovini gdje nas ima ogromna većina? Odgovor je jasan i nije nimalo težak:”Samo zato što nismo jedinstveni u našim zahtjevima”. Hoće li nam naši, dojučerašnji neprijatelji dati sve vjerske slobode i prava ili će nam oteti i ono malo što imamo? Braćo, probudimo se, vrijeme je da dokažemo čvrstinu našeg vjerovanja i našu sudbinu ne prepustimo dokazanim neprijateljima. Jasno nam je šta im je cilj i zato ne smijemo šutiti i stajati kao kipovi. Vrijeme je da krenemo u samozaštitu. Nedajmo da drugi odlučuju koja će nam vjera biti, hoćemo li praviti džamije i kako ćemo odgajati I školovati našu djecu. Nama je strogo zabranjeno da robujemo ikome drugom sem Allaha.

Molim Allaha da nam pomogne i da očuvamo sebe u islamu u našim krajevima i u današnje vrijeme.

Odvracanje od zla

ODVRAĆANJE OD ZLA

 

Poštovana braćo i sestre.

Allah Uzvišeni opisuje vjernike da su oni takvi, pozivaju na dobro i odvraćaju od zla. Prošli smo put, govorili koliko je bitno činiti dobro i pozivati dobru a danas ćemo govoriti o temi „Odvraćanje od zla“.

Sasvim je jasno da nam šejtan donosi zle misli i planove i da taj put moramo napustiti što prije. Prvi korak odvraćanja od zla jeste učenje riječi „Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim“ što znači:“Utječem se Allahu od prokletog šejtana“. Na ovaj način prekidamo svaki kontakt sa zlom koje nam donosi šejtan. Ne smijemo zaboraviti Allahove riječi u kojima kaže: 

مَّا أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ اللَّهِ وَمَا أَصَابَكَ مِن سَيِّئَةٍ فَمِن نَّفْسِكَ وَأَرْسَلْنَاكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا وَكَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا ‌

„Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.“ (En-Nisa, 79)

Svaka nesreća je sinonim zla koje može da zadesi čovjeka. U momentima nesreće čovjek postaje izgubljen i traži krivca u svemu što ga okružuje. Zaboravlja Allahove riječi da je čovjek sam kriv za svoju nesreću iz razloga što se nije čuvao zla ili bar razmišljao o njegovim lošim posljedicama. U momentima nesreće ili zla čovjek treba da se koncentriše i pokuša pronaći put spasa ili izlaska iz zla kako ono ne bi postalo još veće.

Međutim, kada vidimo druge da čine zlo kako postupiti da bi ih odvratili od njega i spasili ih od lošega puta? Postoji nekoliko načina da reagujemo a Poslanik, a.s., je rekao:

“Kada neko od vas vidi loše (zlo) neka ga ukloni rukom (silom), ako to ne može onda jezikom (ukaže riječima) a ako ni to ne uspije onda prijekorom (osudom). Ovaj posljednji vid je najslabiji vid vjerovanja (angažmana).“

Svoju djecu i one koje vodimo i staramo se o njima ,možemo silom spriječiti da čine zlo jer smo to u stanju. Spriječavanje od zla silom ne znači zlostavljanje ili tuču. Kada primjetimo da naše dijete donosi kući tuđe stvari tada ga natjeramo da nas odvede do onoga od koga je uzelo stvari, da ih pred nama vrati i izvine se vlasniku stvari. Možda se na prvi pogled čini previše prostim načinom i poražavajućim za dijete i roditelja ali to samo tako izgleda. Vlasnik stvari će uvidjeti da se dotični roditelj brine za čast i odgoj svoga djeteta i da mu na taj način želi pokazati koliko je teško i ružno djelo uzimanje tuđih stvari te da mu to ne postane navika. Kada su u pitanju tuđa djeca onda ne možemo postupiti na pomenuti način nego ćemo to ukazati riječima samom djetetu ali i njegovom roditelju ili staratelju kako bi on poduzeo korake da odvrati svoje dijete od zlih navika. Mi se bojimo šta će pomisliti taj roditelj i vrlo često ne želimo ukazati na zlo koje se čini. Na taj način pokazujemo kako nam vjera u Allaha nije čvrsta. Ukoliko se radi o odraslim i opasnim ljudima onda ćemo to osuditi. Osuda ne znači samo u sebi kazati da je to ružno nego uz potrebne svjedoke prijaviti nadležnim službama koje mogu i imaju načina da spriječe ili odvrate od zla. Svaki od ovih načina je utemeljen u našem vjerovanju u Allaha i kada odvraćamo od zla treba da znamo da u tom momentu manifestujemo naše vjerovanje. Ovo nije lagahan posao ali je zato častan i Allahu veoma drag. Pronađimo sebi bar jedan primjer zla koje mi možemo spriječiti ili bar pokušati spriječiti kako bi Allah bio zadovoljan sa nama i našim vjerovanjem.

Čini dobra djela

ČINI DOBRA DJELA

 

وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

„I reci : "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (Et-Tewba, 105)

Poštovana braćo.

Mi smo na ovom svijetu da bi pokazali našu odanost Allahu i obavili zadatak koji nam je dao na ovome svijetu. Allah nas vjernike opisuje tako da smo mi oni koji vjeruju i dobra djela čine. Dakle, nema potpunog vjerovanja bez činjenja dobrih djela. Na drugom mjestu Allah pominje da dobra djela brišu naša loša djela pa na taj način postajemo bliži Allahu. Činjenjem dobrih djela mi postajemo bliski Allahu, Poslaniku i svim vjernicima a platu za takva djela ćemo dobiti na Ahiretu. Na ovom svijetu dobivamo ugled, poštovanje i visoko mjesto u društvu što svakako pričinjava zadovoljstvo svakome čovjeku. Iz svega pomenutog vidimo da se isplati činiti dobra djela i biti među dobrim ljudima.

Ima onih koji smatraju da se danas ne isplati biti dobar. Razlog takvoj izjavi je to što ljudi previše žive za ovaj svijet pa ih to odvodi od pravilnog shvatanja Ahireta. Mi smo tu da zaradimo vječno uživanje na Ahiretu a nikako da ostanemo vječno na dunjaluku. Nekada se ljudi smatraju prevarenim ako čine dobra djela a da im se to ne uzvraća jer su naučili da za svoja djela budu nagrađeni. Mi činimo dobra djela u ime Allaha i od Njega trebamo očekivati nagradu. Oni koji očekuju nagradu od ljudi oni su i ta djela činili u ime ljudi tako da ih Allah za takva djela neće nagraditi ni na Ahiretu.

Neki smatraju da je „dobar i budala“ na istom nivou. Ovo je šejtanska podvala. Ne mogu se porediti vjernici sa nevjernicima, slijepi sa onima koji vide, niti dobri sa lošima. Dobri ljudi su bliski Allahu, Poslaniku i vjernicima dok su budale vrsta ljudi koji su gubitnici na obadva svijeta.

Na kraju treba pomenuti da se dobra djela ne mjere po ovosvjetskoj mjeri i po količini kao neka roba. Mjera dobrih djela je Mizan (vaga na Ahiretu) i tamo ćemo saznati koliko smo zaista bili dobri. Mi znamo da se kod Allaha piše i trun dobra ali i trun zla. Koliko su teški naši postupci to će nam pokazati Mizan.

Završićemo sa primjerom sultana koji je želio da sa svojim sredstvima sagradi džamiju. Džamija se gradila i jednoga dana je jedna stara žena donijela jedan kamen kreča da bi nešto podarila za gradnju pomenute džamije. Radnici se nisu bunili jer su taj kamen kreča smatrali nevažnim. Nakon izgradnje džamije sultan je sanjao da svoju nagradu dijeli sa jednom staricom. Raspitao se o tome i došao do te žene. Pitao ju je šta je to ona toliko učinila za džamiju pa da polovi nagradu sa sultanom. Odgovorila je da je dala kamen kreča jer ništa drugo nije imala a da je to učinila u ime Allaha. Sultan je shvatio da se djela cijene po namjerama kao što je to Poslanik, a.s., i rekao.

Činimo dobra djela da budemo spašeni svih dunjalučkih musibeta (nesreća), kaburskih azaba (kazni u grobu) i teškog iščekivanja Sudnjeg dana.

 

Lejle-i-regaib

Lejle-i-regaib

 

قُلْ أَمَرَ رَبِّي بِالْقِسْطِ وَأَقِيمُوا وُجُوهَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَادْعُوهُ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ كَمَا بَدَأَكُمْ تَعُودُونَ ‌

„Reci: "Gospodar moj naređuje - pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživjeti“. (El-Earaf, 29)

 

Poštovana braćo i sestre.

Noć Lejle-i-regaib je prva od mubarek noći koja nagovještava dolazak posebno odabranog mjeseca, mjeseca ramazana. Ova noć pada uoči prvoga petka u mjesecu redžebu za koju se u hadiskim predajama kaže: 

Ne budite nemarni prema noći prvog četvrtka u mjesecu Redžebu. To je noć koju meleki nazivaju Lejle-i-regaib!

Etimološko značenje ove mubarek noći jeste: „Noć želja“, a ona označava noć u kojoj je Amina, majka Muhammeda, a.s., doznala da nosi dijete. Za Ummet je to najveća ispunjena želja jer nas je upravo to dijete povelo pravim putem i donijelo konačnu ili završnu Allahovu riječ. Želja svakoga od nas jeste da se spasimo svih dunjalučkih problema, kaburskih azaba i da se domognemo džennetskih ljepota. U ovoj noći treba da molimo našeg Gospodara da nam ispuni naše najveće želje i da nas uvede u džennet. S tim u vezi Poslanik, a.s., je rekao:

Ko bude proveo jednu noć Redžeba u ibadetu i postio taj dan Allah će ga nahraniti džennetskim plodovima. 

Gledajući našu svakodnevnicu primjećujemo da svi ljudi žive u sjeni svojih mnogobrojnih želja. Neke od njih su dobre a neke su sasvim pogubne. Šta reći za one koji zažele svoju propast ? Mnogi se pitaju : »Kako neko može moliti za svoju propast »? Odgovor je sasvim jasan i nedvojben. Svaka želja koja čovjeka udaljava od Gospodara i dženneta jeste želja koja čovjeku donosi propast. Ljudi koji mole za imetak koji će trošiti za svoje prohtjeve i strasti dobili su uništenje jer će ih taj imetak odvesti u propast na ovom i budućem svijetu. Oni koji mole za djecu, Allah će im ispuniti želju ali će im ta djeca donijeti propast i nevolje jer ih nisu odgajali i od Gospodara tražili da ih On vodi pravim putem. Neki mole za nafaku koju im Allah dadne ali od nje neće imati ništa drugo osim užitka koji je trajao kratko. Vidite kako čovjek često ne zna željeti. Liči na dijete koje u svojim željama ima sasvim bezvrijedne stvari. Posavjetujmo se malo kako željeti ono što donosi trajnu korist za čovjeka. Evo jedne dove u kojoj ćemo zamoliti Allaha da nam ispuni naše želje koje su trajne :

« Gospodaru naš. Mi Tebi zahvaljujemo na svim blagodatima koje si nam podario.Raširi naša prsa i srca prema islamu a olakšaj naše zadatke i obaveze koje imamo. Gospodaru, molimo te za zdravlje uz koje ćemo Tebe slaviti i klanjati se samo Tebi. Učini nas Gospodaru sljedbenicima Muhammeda, a.s., i spoji nas u džennetu i njegovim ljepotama. Molimo Te za znanje od kojeg ćemo imati koristi i mi i ostali ljudi. Molimo Te Gospodaru za imetak koji ćemo trošiti na Tvome putu. Molimo Te Gospodaru za hairli porodicu i djecu zbog koje se nećemo stidjeti na Sudnjem danu i koja će nastaviti sa misijom islama i kada napustimo dunjaluk. Molimo Te Gospodaru za sreću i dobro na obadva svijeta. Učini nas Gospodaru uglednim na ovom i budućem svijetu kako bi bili dobar primjer onima koji dolaze poslije nas. Daj Gospodaru naš da ovaj svijet proživimo tako da si Ti zadovoljan a kada si Ti zadovoljan onda je sreća i spas na našoj strani. Učini Gospodaru da nam posljednje riječi budu : »Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu ».

Ukoliko budemo ovako molili našeg Gospodara onda se neće desiti nesreća nego trajna sreća a mi vjerujemo da će nam naš Gospodar primiti dove u ovoj posebnoj noći, noći želja.

Da bi osjetili vrijednost ove noći pomenućemo i sljedeću hikjaju u kojoj se govori :

U Kudusi-šerifu živjela jedna bogatija ali pobožna muslimanka koja je uobičajila postiti cijeli redžeb učeći svaki stotinama puta suru Ihlas, i oblačeći uz ovaj mjesec skromne haljine. Svome sinu je oporučila da je ukopa u skromnim ćefinima ako bi umrla u redžebu. Tako je i bilo, samo joj je sin, ipak obukao skupocjene ćefine. Naredne noći sin ju je usnio da mu govori kako nije zadovoljna što je prekršio obećanje. Sutradan je otišao da otkopa kabur da je preobuče ali je kabur bio prazan, a on je u čudu začuo glas: "Onome ko bude  pokoran Allahu, dž.š., u mjesecu redžebu nije mjesto u kaburu već u Džennetu." 

Ne dozvolimo da nam bude vrijedna samo ova noć i ibadet u njoj kao ni samo mjesec redžeb. Svaki dan je od Allaha i u svakom od njih možemo napustiti ovaj svijet. Zato u ovoj noći zamolimo Allaha da nam podari ustrajnost kako bi nam svaka naredna noć bila poput lejle-i-regaiba.

 

Nasa djeca

Naša djeca

 

„Budite dobari prema vašoj djeci i opskrbite ih. Odgojite ih na najbolji način“ (Ibn Madže)

 

Poštovana braćo, naša su djeca najveća vrijednost koju nam je Uzvišeni Allah podario. Prema tome, mi imamo velike obaveze prema ovom velikom daru od Allaha a najvažnija obaveza prema njima jeste dobar odgoj. Naš će se trud isplatiti ukoliko budemo ispoštovali ovu obavezu prema našoj djeci.

U Kuranu se kaže:

 

وَاعْلَمُوا أَنَّمَا أَمْوَالُكُمْ وَأَوْلَادُكُمْ فِتْنَةٌ وَأَنَّ اللَّهَ عِندَهُ أَجْرٌ عَظِيمٌ

„i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika“. (El-Enfal, 28)

 Naš Poslanik nas podsjeća u sljedećim riječima na naše obaveze prema emanetu koji nosimo:

„Svi ste vi pastiri i odgovorni ste za one koje vodite (čuvate).“

Poštovana braćo, najvažniji zadatak u pogledu naše djece jeste dobar odgoj, kako bi svoj život proveli u okrilju Allahove volje i zadovoljstva. Dobar karakter biva formiran prvenstveno u krugu porodice. Djeca uče iz primjera svojih roditelja jer ih oponašaju. Ponašanje i način života roditelja ima veliki uticaj na budućnost djeteta. Djeca koja odrastaju u harmoničnoj porodici odrastaju bez velikih problema i lakše se uklapaju u životne tokove. S druge strane je dokazano da djeca i mladi skloni kriminalnim djelima dolaze iz nestabilnih i disharmoničnih porodica. Nije samo važno imati uređenu porodičnu situaciju nego i kompletno socijalno okruženje kako bi dijete bilo informirano o izazovima i opasnostima života i od njih se mogli sačuvati. Ukoliko se ne zaštite, i roditelji i djeca će biti u opasnosti i poteškoćama ovoga i budućega svijeta. Imajući ovo na umu možemo lakše shvatiti sljedeći ajet u kome se kaže:

 

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ

„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti,“(Et-TAhrim, 6)

Kada je ovaj ajet objavljen, hazreti Omer, r.a., je upitao Poslanika:“O Poslaniče, Mi se sami možemo spasiti od vatre. Međutim, kako da spasimo našu djecu? Poslanik, a.s., je odgovorio:“Spasićete ih ako im zabranite ono što je vama Allah zabranio a naredite im ono što je vama Allah naredio.“

Poštovana braćo, opet je počela škola i treba li bi razmisliti o važnosti obrazovanja jer nije dovoljno da nam djeca samo pohađaju školu. Mnogo je važnije pokazati interes i učešće u školskom životu naše djece tako što ćemo ih bodriti i pomagati. Djeca su naša budućnost. Na kraju da pomenemo ovaj važni hadis u kome se kaže:

„Otac ne može ništa bolje ostaviti djetetu od odgoja“.

Uplata/Donacija

Da Vas Allah dž.š. obilato nagradi za vaš doprinos. AMIN!



Kur'anski ajeti

Onima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati. 2:6

Aktuelno

Tribina


Petak poslije jacije namaza

Slijedi

Kurban-Bajram

21.08.2018 - 07:12 sati

Countdown
završen

Login za članove