Vaktija

Pocetak Klanja se
Sabah
Iz. sunca
Podne
Ikindija
Aksam
Jacija
Džuma namaz na vrijeme!!!

Adresa

E-mail: IZBA/IGBA:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Imam:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Humanitarni fond:
Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Adresa:
Aarauerstrasse 57
CH-5036 Oberentfelden
Tel: +41 (0) 62 534 06 11
Nat: +41 (0) 77 463 60 82

 

Selamun alejkum i dobro nam došli na stranicu džemata IZBA/IGBA

Kurban mog djetinjstva

Ulazimo u mubarek dane u kojima se pripremamo za žrtvu kurbana. Svako vrijeme je obilježeno posebnim momentima koji najslikovitije govore o našem odnosu prema obavezi klanja kurbana i našem angažmanu oko njega. Dostavljamo Vam ovu priču koja će Vas vratiti u Vaše djetinjstvo, osvježiti stare slike i sjećanja a možete je s ponosom pričati Vašoj djeci i unucima.

Bliži se vrijeme kupovine kurbana. Nakratko se vratim u moje djetinstvo kada sam išćekivao svoga babu koji je poranio na pijacu da kupi dobar i lijep kurban. Kada bi spazio babu na ulazu u selo ja bi svom snagom potrčao kako bi što prije stigao i prvi vidio naš ovogodišnji kurban. Od tog trenutka naš kurban (ovan ili ovca) postaje moja briga sve do dana kada ga budemo klali i dijelili meso našoj rodbini, prijateljima, komšijama i siromašnim ljudima. Osjećao sam se tada velikim. Ja nisam imao novac da kupim kurban ali sam zato ja svaki dan našega kurbana vodio na ispašu, vodio ga na vodu, čuvao ga i sa njim se igrao svakodnevno. Nekako smo se sporazumijevali. Nekada bi me stariji nagovarali da pobodemo naše kurbane pa da vidimo čiji je jači. I ja sam volio da se to desi ali sam se odmah sjetio svoje uloge koju sam dobio od babe i odmah sam diplomatski izbjegavao takve prijedloge.

Danas se ja spremam da uplatim kurban za moju porodicu. Moje dijete nema priliku da me išćekuje jer ću sa sobom donijeti samo potvrdu o uplati kurbana i moje dijete se ne raduje susretu sa komadićem papira. Moje dijete nema priliku da povede našega kurbana, da ga hrani i poji, da se igra sa njim i da ga zavoli. Sve je ovo uskraćeno našoj djeci. Možda zato slabije i slušaju nego što smo to mi činili? Možda mi svojoj djeci ne bi ni dozvolili da se brinu o kurbanu jer ih može neko vidjeti kako čuvaju, hrane i poje ovna (ovo je danas demode i ljudima koji na selu žive) a kamo li da se igraju sa ovnom umjesto modernim video igricama.

 

Kada se prikuči dan klanja kurbana, dan bajrama kada su svi veseli tada sam ja osjećao tugu. Tada sam bio tužan jer znam da od danas više neću imati našeg kurbana da se brinem o njemu. Od danas ga neću hraniti, neću ga pojiti niti ću se sa njim igrati. Od njega će mi ostati samo postekija na kojoj ću klanjati i njegovi predivni rogovi koje će babo zaditi na neku voćku pa da se malo isuše. Moju tugu je vrlo lahko odagnao moj babo i moja majka koji su mi pričali priču o Ibrahimu i Ismailu, a.,s., i objasnili mi da je tada kurban spasio Ismaila, a.s., a ovaj naš je spasio mene i moju braću od raznih problema. U trenutku sam bio izrazito ponosan na našeg kurbana. Pa zato sam ga tako silno i zavolio. To se on meni želi odužiti za svu brigu i njegu koju sam mu pružao protekli mjesec dana. Sada ga još više volim ali sam svjestan njegove žrtve. Nakon bajram namaza smo dolazili kući na bajramski ručak a ja sam krišom provirivao da li je došao mesar koji će svojom spretnom i lahkom rukom zaklati naš kurban, odvojiti njegovo runo i utrobu a potom isjeći meso na komade koje ću ja poslije dijeliti. Nisam mogao progovoriti, što od velike tuge za njim što od velikog ponosa na njega i njegovu žrtvu. Babo i majka su mi tada donosili bajramske darove kojima sam se divio i ljubio im ruke i obraze a moj kurban je tada bio žrtvovan i obrađen tako da nisam nikada uspio gledati naš rastanak. Tada mi je bilo drago što je to sve tako ispalo i ponosno sam dijelio meso našega kurbana. Usput sam sa njim pričao i govorio mu da smo jučer u ovo doba bili na ispaši, na koritu gdje je vodu pio. Jučer smo se igrali pred kućom a danas se rastajemo. Moj babo kaže da će nas naši kurbani čekati pred sirat ćuprijom da nam pomognu preći. Pa naši kurbani su tako dobri. Blago li se nama koji imamo svoje kurbane a jadni su oni koji ih nemaju. Bože, kako je njihovoj djeci? Ja bar mogu da ispričam ovu priču mojoj djeci, mogu im i neke slike pokazati a šta će oni koji ovo nisu doživjeli?

Moj babo mi je pričao da se kurbanom štiti porodica, ukućani i ostali ljudi od mnogih boleština, musibeta, problema i nedaća. Naši nas kurbani čuvaju kao što smo mi njih čuvali. Brinu se o nama kao što smo se mi brinuli o njima. Bože kako je to sve lijepo izvezeno i povezano.

Danas sam pričao sa svojom djecom o kurbanu. Ispričao sam im svoju priču i iskustvo a njima obećao da ćemo prve prilike kupiti kurbana u Bosni kako bi ga žrtvovali ko` nekada. Ove godine ćemo uplatiti preko naše Islamske zajednice koja kurbane kupuje od Bošnjaka u ugroženim krajevima čija djeca čuvaju i hrane kurbane kao što smo i mi nekada. Njima ćemo platiti kurban i dati im priliku da nešto zarade a da i mi imamo kurban. Imamo mi i Islamik relif koji se brine o kurbanima ali oni neće kurbane kupovati u Bosni od naših Bošnjaka. Njihove kurbane neće čuvati djeca Bošnjaka. Ne kudim ja Islamik relif nego samo želim istaći prednost kurbana u Bosni i Hercegovini. Naši će nas kurbani spojiti u ljubavi i sigurnosti. Kurbanska krv treba pasti u Bosni da više ne pada ljudska. Dosta nam je više genocida i pogibije. Mi hoćemo sigurnost i napredak u našoj domovini u kojoj uvijek uživamo.

Za trenutak sam vidio suzne oči moje djece koja nisu mogla odmah da progovore. Pomilovao sam njihove glave a nakon kraće pauze moja djeca progovoriše:“Babo, možemo li i mi kupiti jedan kurban u Bosni“? Tada su meni oči zarosile i ja više nisam imao daha. Zavario sam svoj pogled negdje u daljinu kroz prozor a osjećao sam dječije poglede kako me pritišću da odgovorim. Kratko sam rekao:“Možete djeco moja“, i ustao da malo prohodam a oni mi rekoše:“Imamo mi babo naših para, nemoj nam ti davati. Ti kupi kurban za kuću kao i do sada a mi ćemo za nas i djecu koja nemaju para da kupe kurban“.

Bajram je vrijeme radosti i želim da ga tako i provedem. Radostan sam što sam doživio još jedan bajram. Radostan sam što imam porodicu sa kojom dočekujem te lijepe dane. Radostan sam što mogu kupiti kurban i vratiti se u vrijeme kada sam sa roditeljima dočekivao bajrame. Međutim, najveća radost ovog bajrama je u tome što sam doživio da imam nasljednike koji žele kupiti kurban. Djecu koja će pričati moju priču o bajramu i onda kada mene ne bude sa njima.

Moja i mnoga druga djeca troše više od jednog kurbana za video igrice ili neke druge nebitne stvari današnjice. Svako od naše djece ima mjesečni dječiji dodatak na platu roditelje pa skoro jedan kurban. Od dvanaest doplataka svako dijete može jedan odrediti za kurban i postati svjesni vjernik i Bošnjak koji vodi računa o vjeri, tradiciji, domovini i ljudima općenito.

Iskreno se nadam da će ova priča biti dugo pričana na našim sijelima, među našim Bošnjacima i da će polučiti dobre rezultate radi pouke i ibreta koje u sebi nosi. Molim Allaha da nam primi naše ibadete i kurbane, da nas osnaži vjerom i zdravljem pa da budemo dobar primjer generacijama koje nadolaze. Amin

Aktuelno

Tribina


Petak poslije jacije namaza

Slijedi

Ramazanski Bajram

04.06.2019 - 06:13 sati

Countdown
završen

Login za članove