Poštovani prijatelji!Danas, 5. rebiul-evvela, 1431. Hidžretske godine, 19. februara, 2010., govorit ćemo o Mevludu i džemretima. Naime, u ovom hidžretskom mjesecu desit će se sva tri džemreta. Prvo džemre (u zrak) je danas, drugo (u vodu) u idući petak, a treće džemre (u zemlju) je u petak poslije idućeg petka. Sam spomen mjeseca rebiul-evvela podsjeća nas na Posalnika, s.a.v.s., i njegovo rođenje. Mevlud je, dakle, rođendan Poslanika Muhammeda, alejhis-selam, i označava dolazak novog života na ovaj svijet. Riječ džemre znači, između ostalog, povećanje topline, kao i poticanje sokova života i buđenje. Mevlud, koji pada u idući petak, 12. rebiul-evvela (26. februara), svjedoči rađanje najplemenitijeg čovjeka, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a džemre buđenje prirode.

U ovom i narednim mjesecima bit ćemo svjedoci očite promjene prirode. Svejedno, htjeli mi ili ne, priroda će se mijenjati po Božijoj volji i Njegovim zakonima. Kako je Allah, dželle šanuhu, stvorio zakone u prirodi, isto tako je i čovjeku dao Zakon po kojem treba da se vlada i usmjerava u životu. Poslao mu je Objavu, poslanike, dao zdrav razum i slobodu izbora. Čovjek se, dakle, mijenja vlastitom voljom. Jedino je biće privilegovano u kosmosu, ali je za svoju sudbinu na ovome i budućem svijetu sam odgovoran. Pa, bujrum! Ali, imajmo na umu da „niko neće nositi breme/grijehe drugoga, i da čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi, i da će se trud njegov zbilja vidjeti, i potom će za njega nagrađen ili kažnjen potpuno biti, i da će Gospodaru tvome Povratak biti.“ (En-Nedžm, 38-42)

Tri džemreta, koja prirodu iz sna i mrtvila bude, poruka su za čovjeka da se i on mora probuditi i promijeniti. Da bi upotpunio svoju životnu misiju, nužno je da čovjek srcem vjeruje, jezikom očituje a djelima potvrđuje. Ako se samo jedno izostavi, vjera je krnjava i slaba.

Nakon ova tri džemreta, priroda će se zadjenuti zelenim pokrivačem i ukrasiti raznobojnim cvjetovima, pa je neophodno da i sokovi i miris naše vjere nagizdaju naše jezike, očiste naša srca i uljepšaju naša djela, kojima će se okoristiti i usrećiti svi ljudi i sva živa bića.

571. godine je rođen Allahov Poslanik, s.a.v.s., kojeg Amerikanac Michael H. Hart, u svojoj knjizi „The 100 – A Ranking of The Most Influential Persons in History“ (100 najutjecajnijih ličnosti u historiji), stavlja na prvo mjesto. Svjetlost koja je obasjala tadašnji svijet tame i neznanja i danas jednako sija, ali je malo primjetna u našim životima. Mi o tome svjetlu govorimo i ponosimo se, ali je ono, nažalost, u stvarnom životu postalo puka apstrakcija. Uzvišeni Allah nam govori: „Vi u Allahovu Poslaniku divan uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom svijetu nada, i puno spominje Allaha!“ (El-Ahzab, 21) Ogromna većina, nažalost, za uzor druge uzima, iako se priređuju glamurozne manifestacije za Poslanikov, s.a.v.s., rođendan, drže oratorska predavanja, pišu sjajni članci, snimaju divne kaside. Sve to se doživljava emotivno, sa suzama i uzdasima, baš kao i izgubljena ljubav i sreća za kojom uporno tragamo. Znamo da je ona tu, da sigurno postoji, na dohvat je, i može je imati ko god želi. Dvije najdragocjenije stvari u današnjem svijetu su ljubav i sreća. Oni koji slijede Poslanika, s.a.v.s., sigurno će naći ta dva najvrijednija dragulja, bez kojih je život besmislen.

Nemojmo, cijenjeni prijatelji, biti od onih za koje Uzvišeni Allah kaže: „ Poslanik bi govorio: 'O moj Gospodaru, narod moj ostavlja/izbjegava Kur'an ovaj!'“ (El-Furkan, 30) Bez Božije Upute, bez divnog i permanentnog uzora u Poslaniku, s.a.v.s., život će biti, sa svih aspekata gledano, vrlo težak. I sada nije lagodan, ali i gore može biti. Sami smo kovači svoje sudbine.

-2- 

Ne blamirajmo samo druge za svoje stanje. Zar Uzvišeni nije rekao vrlo jasno: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe!“ (Er-R'ad), kao i: „O vjernici! Brinite se o sebi! Ako ste na Pravom putu, neće vam naškoditi onaj koji je zalutao, a Allahu ćete se svi povratiti, i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (El-Ma'ide, 105)

Mevlud, kao i samo buđenje prirode, je izvanredna prilika i za naše istinsko buđenje i ponovno rađanje, za evociranje uspomena na posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da pročitamo Kur'an u prijevodu i jednu knjigu o Muhmmedu, alejhis-selam, tokom ove godine, s ciljem da osnažimo svoj iman/vjeru i ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., iz koje će se roditi žarka želja za slijeđenjem njegove Upute. Za to, pak, treba čvrsta volja i disciplina, bez kojih nema uspjeha u životu i sreće na Ahiretu. A mi to sigurno možemo i, ubijeđen sam, hoćemo. Danas donesimo odluku i počnimo je odmah sprovoditi. Budimo uporni i ne malaksajmo. Samo uporni uspijevaju, ma ko oni bili. 

Budimo ponosni na svojega Poslanika, s.a.v.s., jer nas on uči svemu što valja i što je korisno za sva živa bića. Učio nas je da ne zavidimo jedni drugima, jer „zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.“ On nas je učio da ne mrzimo, već da se međusobno volimo, da radimo za dobrobit svih ljudi i bića. 

Liječimo svoja srca ličnim učenjem/čitanjem Kur'ana i Hadisa, pa nam neće trebati pomoć nadriljekara i kojekakvih iscjelitelja i gatara. Znajmo da je u Kur'anu lijek: „O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek za ono što je u grudima (vaša srca), i Prava Staza, i milost vjernicima. Ti reci: 'Allahovim darovima i Njegovoj milosti, eto, tome nek' se raduju ljudi. To je bolje negoli ono što gomilaju!'“ (Junus, 57-58) Ako je srce bolesno, bit će bolesno i cijelo tijelo. Ako su srca zdrava, bit će zdrava i porodica, zajednica i cijela država. A u kakvom stanju živimo, srca je nužno hitno liječiti, a lijek se, po receptu kojeg nam je propisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., može nabaviti u njegovoj apoteci. A dostupan je bogatom i siromašnom, jer je besplatan. 

Neka su nam srca poput saća meda iz kojih izviru riječi kao mehlem za rane, koje će ukrašavati naš život poput tulipana u holandskim poljima ili mirišljavih ruža u našim avlijama. Ko voli Poslanika i slavi njegov rođendan, čuvat će svoj jezik od ružnih riječi, srce od zlih misli, ogovaranja će se kao guje bojati, a zavađeni će se pomiriti. 

 Mevlud znači novi život, svakodnevno vladanje po Božijim propisima, klanjanje pet dnevnih namaza, oživljavanje džemata, a ne samo dolazak na manifestaciju ili jedno godišnje okupljanje u kući. Ako volimo Poslanika, s.a.v.s., a sigurno ga volimo, onda nastojmo da nikada ne zaboravimo njegove riječi: “Da ti se uši rastopljenim olovom napune, bolje ti je nego da čuješ „hajje 'ales-salah!, hajje 'alelfelah!“ (dođi na namaz, dođi na spas!), a ne odazoveš se“. Allahu ekber! O Allahu, učini nas dostojnim sljedbenicima Tvoga Poslanika, s.a.v.s. Budi zadovoljan nama, a nas učini zadovoljnim Tobom. Obraduj nas susretom sa Tvojim miljenikom Muhammedom, s.a.v.s. Radujmo se jedni drugima.  

Neka Allah, dželle šanuhu, nagradi one koji ovo pročitaju, drugima distribuiraju, a mene, Allahova siromašnog roba, ne zaborave u svojim dovama.

 Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 19.02.2010./05. rebiul-evvela, 1431.E-mail adresa:    Ova E-Mail adresa je zaštićena od Spam-Bots, vi morate aktivirati Javaskirptu kako bi to vidjeli